Cvijet čežnje

      Priroda sve je, sve što je znala, najljepše niti u tebi tkala.
      Sunčevu pređu u krošnje bora, boje dragulja u pjenu mora.
      A čovjeku tvome što s tobom živi u trenutku svakom,
      Da ti se divi tu raskošje dala.

      Kad se nad tobom rastvara nebo, oluja bjesni, a more hara.
      Priroda nove utkiva niti čudesnih boja, smjelih šara.
      I teško će znati tko tu ne živi da čovjek još može
      I kada pati da tebi se divi.

        Dalmacijo, k'o blistav svijet
        Čaroban, lijep, ti sav si moj svijet.
    Site Meter