Četiri stađuna
S rukom za ruku su čet'ri stađuna
moji se dani kroz vrime vuku
s teplim i ladnim život se miša
žari me sunce, pere me kiša.
S rukom za ruku su čet'ri stađuna
ča daje gazin, vrime mi biži
stađuni moji, još od početka
korak, po korak, kraju su bliži.
-
Stađuni, stađuni moji
di je sad ono proliće cvitno?
Stađuni, stađuni moji,
i lipo lito, vedro i sritno?
Dok jesen stare lišće na stazi
ruke mi stišću ozime mrazi.
Stađuni, stađuni moji,
stađuni.
S rukom za ruku su čet'ri stađuna
ko će izdurat, do kraja gazit?
Jedni će nestat ka' da ji nima
na me će pazit još samo zima.
Oliver Dragojević